Solidarity in the "Society of Individuals"? Guidelines on Civilizing the Welfare State

Autor pokazuje da liberalizam priznaje samo individualističku perspektivu maksimiziranja pojedinačne koristi i potpuno zanemaruje problem solidarnosti. Tek kao posljedica radničkog pokreta i marksističke kritike nesputanog tržišta nastaje socijalna država koja nadomješta manjak solidarnosti. Socijalna država, međutim, počiva na kombinaciji proturječnih načela: slobode i socijalne pravde, pravne države i socijalne odgovornosti, prava na slobodan individualni razvoj i sputuvanja individualne slobode u institucijama državne skrbi. Proturječja i kriza socijalne države rezultirali su nizom kritika. Nasuprot liberalnim i socijaldemokratskim kritikama, autor svoju poziciju utemeljuje iz perspektive građanskog društva kao prostora civilne solidarnosti. Taj pristup podrazumijeva odgovornost građana ne samo za pravne i političke nego i za socijalne pretpostavke prakticiranja građanske autonomije.The author claims that classical liberalism solely recognizes the individualistic perspectivee of maximizing individual profit and totally bypasses the issue of solidarity. Only ass the consequence of workers\u27 movement and the Marxist critique of the freewheeling market did the welfaree state emerge to make up for the lack of solidarity. The welfare slate, however, is based on a combination of the opposing principles: freedom and social justice, the state of law and social responsibility, the right to an unfettered individual development and the limitations to individual freedom through welfare institutions. The contradictions and the crisis of the welfare state have resulted in a series of criticisms. Contrary to the liberal and social-democratic cntique, the author bases his position on the precepts of a bourgeois society as an ambience of civic solidarity. Such an attitude takes the civic responsibility for granted not only regarding legal and political but also social prerequisites for practising civic autonomy