Autor pokazuje da liberalizam priznaje samo individualističku perspektivu maksimiziranja pojedinačne koristi i potpuno zanemaruje problem solidarnosti. Tek kao posljedica radničkog pokreta i marksističke kritike nesputanog tržišta nastaje socijalna država koja nadomješta manjak solidarnosti. Socijalna država, međutim, počiva na kombinaciji proturječnih načela: slobode i socijalne pravde, pravne države i socijalne odgovornosti, prava na slobodan individualni razvoj i sputuvanja individualne slobode u institucijama državne skrbi. Proturječja i kriza socijalne države rezultirali su nizom kritika. Nasuprot liberalnim i socijaldemokratskim kritikama, autor svoju poziciju utemeljuje iz perspektive građanskog društva kao prostora civilne solidarno...